May 31.2025
U prethodnim člancima na temu digitalne imovine upoznali smo se sa kripto valutama, pružaocima usluga u vezi sa digitalnom imovinom kao i sa blokčejn tehnologijom koja nam sve pomenuto omogućava.
Ali, jako česta su pitanja koja se odnose upravo na trgovinu kripto valutama tj. da li je ista i na koji način dozvoljena?
U Bosni i Hercegovini, kao i u npr. Srbiji važi sloboda trgovine digitalnom imovinom, za razliku od zemalja koje su digitalnu imovinu i trgovanje istom u potpunosti zabranile na svojim teritorijama, kao što su, npr. Turska ili Kina. Dok je Srbija trgovanje digitalnom imovinom uredila usvajanjem Zakona o digitalnoj imovini još 2020. godine, Bosna i Hercegovina je pomenutu oblast djelimično uredila kroz izmjene postojećih zakona, o kojima je ranije bilo riječi.
Iako se trgovina virtuelnim (kripto) valutama smatra slobodnom, Srbija je svojim zakonodavstvom otišla korak dalje od BiH te je zbog rizika od zloupotreba uvela dvije osnovne grupe zabrana. Prva grupa zabrana odnosi se na zabranu finansijskim institucijama koje su pod nadzorom Narodne banke Srbije (banke, lizing i osiguravajuća društva) da u svojoj imovini imaju i digitalnu imovinu (sem digitalnih tokena) na način da njome slobodno trguju ili da pružaju usluge u vezi sa digitalnom imovinom trećim licima, sem pružanja usluge čuvanja kriptografskih ključeva. Druga grupa zabrana odnosi se isključivo na privredna društva, to jest na zabranu unošenja virtuelnih valuta, kao privatnog novca, kao ulog u društvu.
Obzirom da je digitalna imovina prenosiva, njome se po izdavanju može trgovati što bi značilo da se ista može prodati. Trgovina digitalnom imovinom, pa i virtuelnim (kripto) valutama se može odvijati na dva zakonita načina, u vidu organizovane i neorganizovane trgovine.
Uprošćeno rečeno, organizovana trgovina je ona koja se odvija putem organizatora platforme za trgovinu digitalnom imovinom, na način da organizator putem svog računarskog sistema (platforme za trgovinu) organizuje elektronsku aukciju između svih zainteresovanih kupaca. Dakle, organizator platforme je zadužen da nadzire i organizuje trgovinu i prati da se ista odvija na zakonit način poštujući ravnopravnost svih učesnika. U suštini, on omogućava korisnicima platforme da zaključe ugovore o kupoprodaji digitalne imovine koju organizator prima u sistem centralizovane trgovine.
Drugi oblik trgovine virtuelnim valutama je neorganizovana trgovina. Ona je za sve učesnike dosta jeftinija od organizovane trgovine, iz razloga što učesnici mogu da zaključuju ugovore neposredno, dakle ne moraju plaćati proviziju za usluge profesionalnih trgovaca, ukoliko ih ne koriste, a koju plaćaju u koliko koriste organizovanu trgovinu. Takođe, jedna od prednosti neorganizovane trgovine je što su učesnici slobodni, da pored ugovora o kupoprodaji digitalne imovine, raspolažu digitalnom imovinom i na bilo koji drugi dopušten način, to jest da je poklanjaju, zalažu ili npr. ostave u nasljeđe. Dok se kod organizovane trgovine trguje u skladu sa pravilima organizatora platforme, kod neorganizovane trgovine kupoprodaja ili bilo koji drugi pravni posao se odvija u skladu sa opštim odredbama Zakona o obligacionim odnosima, u koliko ne postoje posebna zakonodavna pravila vezana za raspolaganje digitalnom imovinom.
U početnom periodu stvaranja digitalne imovine, posebno kriptovaluta, neorganizovana trgovina predstavljala je jedini način za kupoprodaju digitalne imovine i sastojala se iz brojnih ugovora koje su učesnici zaključivali između sebe neposredno. Trgovina se zasnivala na kriptografskom dokazu, koji je neizmjenjiv i samim tim neuništiv što objašnjava manjak potrebe za postojanjem centralizovanog sistema za trgovinu.
Ipak, sa razvojem broja kriptovaluta ali i pojavom tokena kao nove vrste digitalne imovine koje počivaju na različitim tehnologijama stvaranja, stvorila se i potreba da se usklade kako tehnike stvaranja, tako i razmjene i čuvanja. Pomenuto je izazvalo nastanak digitalnih berzi – platformi za centralizovanu trgovinu, koji putem naprednih računarskih programa (platforme) usklađuju sve pomenute parametre, a o čemu će biti riječi u narednim člancima.

Aug 21.2025
Ko mora imenovati DPO, tačni zadaci po GDPR-u i novom Zakonu BiH, EDPB mišljenja, praksa u Srbiji i Hrvatskoj, FAQ i vodič za usklađivanje U vremenu kada reputacija i povjerenje vrijede više od svake kampanje, službenik za zaštitu ličnih podataka (DPO) postaje jedan od ključnih stubova korporativne odgovornosti i pravne sigurnosti. Uloga DPO-a nije „štikliranje“ […]

Aug 05.2025
Saglasnost za obradu ličnih podataka: šta mora da zna Vaš službenik za zaštitu ličnihpodataka/advokat i kontrolor obrade podataka u BiH Koliko puta ste, pristupajući bilo kom veb sajtu, kliknuli na opciju „Prihvatam“ a da niste pročitali ni prvu rečenicu obavještenja o obradi ličnih podataka samo da biste pristupili sadržaju? Pristali ste na obradu ličnih podataka, […]

Jul 28.2025
Sektor igara na sreću/gambling industrija, naročito online klađenje i kazino platforme,sve više ulazi u sferu nadzora kada je riječ o zaštiti ličnih podataka. Dok tehnologijaomogućava bržu obradu transakcija, registraciju i identifikaciju igrača, zakonodavni okvir sve više zahtijeva da priređivači jasno definišu svrhe, obim i sigurnosne aspekte obrade podataka. U Bosni i Hercegovini, novi Zakon o […]